Lizali smo rane zajedno
Sklapali mozaike od delića sreće
Čuvao sam te od nevremena, nervoznih ljudi
Zelenim snovima bojio stvarnost.
Pili smo slobodu nezasito
U čašama od kristala
po livadama i šumama,
dubokim bezdanima
u perju mladih ptica koje nikada neće poleteti
Smejala si se očima, usnama,
mladežima koji su te činili posebnom.
Voleli smo to naše ništa,
taj nepostojeći celi svet
uživali prolaznost i
užasavali materijalno.
Коментари
Постави коментар